Svaka pravna ili fizička osoba koja ispunjava određene kriterije smatra se društvenim poduzetnikom. Svaki poduzetnik koji bi svoju robu i/ili usluge nudio na tržištu, mora obavljati svoje poslovanje u pravnom obliku koje je definirano zakonskim propisima. Društveno poduzetništvo se može obavljati kroz: udrugu, zadrugu, ustanovu, zakladu/fondaciju, trgovačko društvo i obrt.
Akademska zajednica u RH je u posljednjih nekoliko godina prepoznala društveno poduzetništvo kao dio sveukupnih gospodarskih i društvenih aktivnosti te ga je uvrstila u svoje kurikulume: Ekonomski fakultet u Zagrebu i Osijeku, Zagrebačka škola za ekonomiju i menadžment, VERN, Pravni fakultet u Zagrebu, Agronomski fakultet u Zagrebu, Učiteljska Akademija u Zagrebu.
No unatoč tome, hrvatsko zakonodavstvo, općenito gledajući još uvijek ne prepoznaje društveno poduzetništvo. Ipak, zakonski okvir ne sprječava razvoj i poslovanje društvenih poduzetnika. Zakoni koji imaju posebnu važnost za sektor su Zakon o zadrugama (NN 34/11, 125/13, 76/14), Zakon o udrugama (NN 74/14), Zakon o zakladama i fundacijama (NN 36/95, 64/01), Zakon o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99, 35/08), Zakon o trgovačkim društvima (NN 152/11, 111/125), Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02, 33/05, 157/13), Zakon o javnoj nabavi (NN 90/11, 83/13, 143/13), Zakon o poticanju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02, 63/07, 53/12, 56/13) i Zakon o pravima hrvatskih branitelja Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (NN 174/04, 92/05, 2/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 33/13, 148/13, 92/14).
Jedan dio društveno-poduzetničkih pothvata ovakvog oblika poslovanja u Hrvatskoj započeo je kroz udruge, koje se prema Zakonu o udrugama definiraju kao svaki oblik slobodnog i dobrovoljnog udruživanja više fizičkih, odnosno pravnih osoba koje se, radi zaštite njihovih probitaka ili zauzimanja za zaštitu ljudskih prava i sloboda, zaštitu okoliša i prirode i održivi razvoj, te humanitarna, socijalna, kulturna, odgojno-obrazovna, znanstvena, sportska, zdravstvena, tehnička, informacijska, strukovna ili druga uvjerenja i ciljeve koji nisu u suprotnosti s Ustavom i zakonom, a bez namjere stjecanja dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi, podvrgavaju pravilima koja uređuju ustroj i djelovanje tog oblika udruživanja.
Zakon o udrugama je u određenim dijelovima sukladan s temeljnim načelima društvenog poduzetništva. Prema članku 31. Zakona o udrugama, udruga može obavljati gospodarske djelatnosti ako je to propisano statutom i sukladno posebnim propisima kojima se uređuju uvjeti za obavljanje te vrste djelatnosti.
Zadruge imaju jak potencijal kao jedan od instrumenata gospodarskog i lokalnog razvoja, budući da kroz udruživanje podižu konkurentnost i jačaju sposobnost izlaska na tržište manjih gospodarskih subjekata. Zakon o zadrugama definira zadrugu kao dragovoljno, otvoreno, samostalno i neovisno društvo kojim upravljaju njezini članovi, a svojim radom i drugim aktivnostima ili korištenjem njezinih usluga, na temelju zajedništva i uzajamne pomoći ostvaruju, unapređuju i zaštićuju svoje pojedinačne i zajedničke gospodarske, ekonomske, socijalne, obrazovne, kulturne i druge potrebe i interese i ostvaruju ciljeve zbog kojih je zadruga osnovana. U Zakonu o zadrugama u članku 2. navodi zadružna načela kojih se je zadruga u svom poslovanju dužna pridržavati, a koja uključuju sljedeće: dragovoljno i otvoreno članstvo; nadzor poslovanja od strane članova; gospodarsko sudjelovanje članova u radu zadruge i raspodjela; samostalnost i neovisnost; obrazovanje, stručno usavršavanje i informiranje članova zadruge; suradnja među zadrugama; briga za zajednicu. Navedena načela sukladna su temeljnim načelima društvenog poduzetništva te s kriterijima za prepoznavanje društvenih poduzetnika navedenima u Strategiji razvoja društvenog poduzetništva u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2015. - 2020. godine.
Ustanova je pravna osoba koja se osniva za trajno obavljanje djelatnosti odgoja i obrazovanja, znanosti, kulture, informiranja, sporta, tjelesne kulture, tehničke kulture, skrbi o djeci, zdravstva, socijalne skrbi, skrbi o invalidima i druge djelatnosti, ako se ne obavljaju radi stjecanja dobiti.
Zaklada je institucija čija je svrha točno određena od zakladnika posredstvom njegove imovine. U pravilu imovina zaklade ostaje stalna, dok se sredstva namjenjenoj svrsi koriste iz kamata i prihoda. Funkcija zaklade je poticaj za općekorisnu i dobrotvornu djelatnost (filantropija). Zaklade imaju vlastita upravljačka tijela i distribuiraju financijska sredstva za obrazovne, kulturne, vjerske, poltičke, društvene ili druge općekorisne svrhe putem potpore udrugama, dobročinstvima, obrazovnim institucijama, pojedincima ili kroz vlastite programe.
Trgovačko društvo je samostalna gospodarska, tehnička i društvena cjelina u vlasništvu određenih subjekata, koja proizvodi proizvode ili usluge za potrebe tržišta, koristeći se odgovarajućim resursima i snoseći poslovni rizik, radi ostvarivanja dobiti na tržištu te drugih ekonomskih i društvenih ciljeva. Trgovačko društvo je trgovac - pravna osoba, koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku ili bilo koju drugu djelatnost (prema Nacionalnoj kvalifikaciji djelatnosti - NKD), radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu, a čiji su osnivanje i ustroj određeni Zakonom o trgovačkim društvima. Trgovačko društvo je pravna osoba u koje spadaju: javno trgovačko društvo, komanditno društvo, tajno društvo, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću te gospodarsko interesno udruženje.
Obrt označava samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu. Obrt može biti slobodan, vezan ili povlašten. Slobodni obrti su oni obrti kojima je za obavljanje djelatnosti potrebno ispuniti samo opće uvjete za otvaranje obrta, odnosno ne traži se propisana stručna sprema. Vezani obrti su oni obrti za koje se traži ispit o stručnoj osposobljenosti, odgovarajuća srednja stručna sprema ili majstorski ispit. Povlašteni obrti obavljaju djelatnost isključivo na temelju povlastice, koju izdaje nadležno ministarstvo ili drugo nadležno tijelo ovisno o djelatnosti. Posebnu kategoriju obrta čine i tradicijski obrti za koje je potrebno poznavanje zanatskih vještina i umijeća u obavljanju djelatnosti te koji se tehnikama proizvodnje i rada, namjenom i oblikom oslanjaju na obrasce tradicijske kulture te umjetnički obrti koji se odlikuju proizvodima i uslugama visoke estetske vrijednosti, dizajnom, likovnim i drugim rješenjima. Obrtnicima je dopuštena svaka gospodarska djelatnost koja nije zakonom zabranjena.
Objavljeno: 12. svibnja 2022.
Projekt pod nazivom ''Centar za održivi razvoj ruralnih sredina'' sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj ovog članka isključiva je odgovornost Udruge Prizma.
